sabah - zora šejtan - đavo sutlijaš - slatko jelo od riže i mlijeka handriti - grubo i neadekvatno postupati (vidjeti pod trkeljisati, maltretirati) rahmetli - pokojni sevdah - stanje kad "letiš" hava - vazduh džehenem - pakao
Veliki Brat je čudo. Ali nije čudo što se taj kvazi serijal prikazivao upravo na B92! E moj, Orvelovski...
Nisam očekivao da ću se sjetiti ove slike, ali kad sam vidio ovo, pa ovo, pa onda i ovo, nije mi preostalo ništa, osim
A i ovo mi je skroz "simpa"...
"Postovani posjetitelji,
Zbog reakcija nadleznih institucija, administratori su zaustavili ovaj blog
Očekivanja su sranje. Tako najlakše osjetiš bol, razočarenje, tugu. Ali nije to poenta. Ako boli, neka boli. Vjerovatno i treba da boli. Ako iz tog bola naučiš nešto, dobro je. Ako ne naučiš, onda će jednom opet da boli i to jače, pa ako ni tad ne naučiš, onda će još jednom i još jednom... naučićeš valjda nekad. A ako i nikad ne naučiš, na pravom si putu da postaneš tako dobar mazohista. A sadista ima na svakom koraku. Ali zašto da se osjećaš razočarano? U sebe ili u drugoga? Pa u sebe naravno! Drugi je samo radio ono što misli da treba da radi. A to što se to nije poklopilo sa mojim mišljenjem šta treba da radi, to je moj problem. Očekivao sam... Ma boli me uvo šta si očekivao/la, nosi se sa tim što jeste urađeno. O tugi/tuzi (nije pijaca kod Podgorice) ne želim ni da pričam
I onda se tu sve umiješa Njegovo Veličanstvo Egoizam. Koliko zapravo mi stvari radimo iz ličnog egoizma, a da toga nismo ni svjesni. A kad se egoizmu priključi i Njeno Veličanstvo Sujeta... razarajuća kombinacija! Pravi vladajući par iz bajki, ali onih sa lošim krajem.
I javljaju se grčevi, blokade, traume, frustracije... samo zato što ne umijemo tačno da definišemo sebe i šta tačno želimo. Mir? Sreću? Ili da neko ispuni naša očekivanja? Nekako mi sve govori da je jedini pravi put nemati očekivanja, već samo uzimati oko sebe ono što ti se dešava i uživati maksimalno. Nemati očekivanja, nemati nadanja, što nikako nije isto kao i nemati želje. Ali truditi se i raditi na ispunjavanju svojih želja je isto tako vrijedno kao i samo ispunjenje.
„Dabogda se uvijek peo, a nikad ne stigao na vrh!“ Jedna od najboljih "kletvi" koje sam čuo!
„Encumbered forever by desire and ambition
There’s a hunger still unsatisfied
Our weary eyes still stray to the horizon
Though down this road we’ve been so many time
The grass was greener
The light was brighter
The taste was sweeter
The nights of wonder
With friends surrounded
The dawn mist glowing
The water flowing
The endless river“
For millions of years mankind lived just like animals
Then something happened which unleashed the power of our imagination
We learned to talk
There's a silence surroundiing me
I can't seem to think straight
I'll sit in the corner
No one can bother me
I think I should speak now (why won't you talk to me)
I can't seem to speak now (you never talk to me)
My words won't come out right (what are you thinking)
I feel like I'm drowning (What are you feeling)
I'm feeling weak now (why won't you talk to me)
But I can't show my weakness (you never talk to me
I sometimes wonder (what are you thinking)
Where do we go from here (what are you feeling)
It doesn't have to be like this
All we need to do is make sure we keep talking
Why won't you talk to me (I feel like I'm drowning)
You never talk to me (you know I can't breathe now)
What are you thinking (we're going nowhere)
What are you feeling (we're going nowhere)
Why won't you talk to me
You never talk to me
What are you thinking
Where do we go from here
It doesn't have to be like this
All we need to do is make sure we keep talking