sabah - zora šejtan - đavo sutlijaš - slatko jelo od riže i mlijeka handriti - grubo i neadekvatno postupati (vidjeti pod trkeljisati, maltretirati) rahmetli - pokojni sevdah - stanje kad "letiš" hava - vazduh džehenem - pakao
Dragi posjetioci, čitaoci, prijatelji, poznanici, drugari i svi oni koji navrnu na ovo parče weba: Želim vam svima sve najbolje u narednoj, 2008-oj godini. Iskreno i od srca.
A mi, što smo se čitali, čitali smo se. Što smo se komentarisali, komentarisali smo se. Što smo se družili, družili smo se. Što smo izmamljivali osmijehe jedni drugima, izamljivali smo. Ostajte mi zdravo.
Kako je dobro što mene ovih dana ne dotiče ova euforija, doček nove godine, kolapsi u gradu, manijakalni šoping i sve to iščekivanje. Samo imam da kažem, cool br’te! :)
A tako se i osjećam. Cool!
Indijansko pleme Lakota odlučilo - prekid svih odnosa sa Belom kućom
Izvor: Glas javnosti, 21. 12. 2007.
"Američko indijansko pleme Lakota jednostrano je raskinulo sve ugovore sa Vladom SAD, uključujući i neke zaključene pre 150 godina.
Razloge zbog kojih su Lakote odbacile "lulu mira" objasnio je u njihovo ime Rasel Minz:
- Bela kuća je konstantno kršila preuzete obaveze i ugovore koje je potpisivala na jeftinom papiru. Na raskid ugovora smo se odlučili u skladu sa američkim zakonima i Bečkom konvencijom iz 1980. godine. Smatramo da je naše zakonsko i legitimno pravo na slobodu i nezavisnost. Zato mi sebe više ne smatramo građanima SAD. Proglašavamo teritoriju na kojoj živimo svojom zemljom i svojom državom i pozivamo okolna plemena da nam se slobodno pridruže.
Prema Minzovim rečima, slobodna zemlja Lakota imaće sopstvene pasoše i vozačke dozvole, a na njenoj teritoriji neće se plaćati porezi.
Jedan od organizatora prve Ženevske konferencije o pravima Indijanaca održane 1977. godine, Filis Jang, je istakao:
- Mi sa Vašingtonom imamo 33 ugovora, a on nastavlja da nam otima zemlju, vodu i decu.
Lakote, koje pripadaju grupi plemena Sijuks, žive na teritoriji pet američkih država: Nebraske, Južne i Severne Dakote, Montane i Vajominga."
HAUG! Veliki Manitu je rekao! Eh, da je nama 'vakijeh manitua i poneki Ludi Konj ili Bik Koji Sjedi.
Yesterday evening I was talking to my wife about euthanasia and i told her: never leave me to be like a vegetable, dependant on machines and fed with liquids. If i will ever be in this kind of state, please disconnect all the machines that are keeping me alive.
And then she stood up from the couch, shut off the TV and computer and throws away my beer in the sink.
Ko o čemu baba o uštipcima, iliti u slobodnom prevodu Šejtan o Led Zeppelin ReUnion. Strasti su se stišale, bilo pa prošlo „čudo neviđeno“ (sjećate li se čuvene replike oca Makarija iz tog filma? :)), a onda sam dobio par linkova i naravno počeo da istražujem You Tube. I iskopao par snimaka sa tog koncerta u Londonu. Jbt, pa oni su stvarno fenomenalni. I onda počnem sebe da preispitujem kad sam počeo da ih slušam, kako su uticali na mene kroz pubertet, mladost (gotovo je, starim, čim sam počeo sa ovakvim temama i izrazima ;)).
Naravno, prva i u to doba suženih pubertetskih shvatanja, jedina koja se odmah prilijepila za uho je bila „Stairway to Heaven“. Ruku na srce, bez obzira koliko je odlična i koliko ima dušu i svoj život, nije mi sada njihova omiljena. Mada je najkontroverznija. Sa sve onom pričom „ako pustiš ploču na gramofonu, vrteći je unazad, čućeš kako Page i Plant govore: We are in serve of Satan!“ I gomila izjava onih koji su to kao uradili i uvjerili se. Onda, priča o tome kako to utiče na nas i kako svi postajemo satanisti, jer se ta poruka podsvjesno urezuje u mozak. Dobro, možda je moj nick posljedica toga. Vjerovatno sa nekog koncerta Zeppelina u Bagdadu, Teheranu ili Rijadu, pa su prisutni ljudi onda unazad odslušali snimak sa koncerta i čuli sledeće: „??? ??????? ???? ????? ??? ????? ???“. U prevodu, služimo Šejtanu. Br’te, tj. s’stro, ako si mlada, lijepa i ako imaš IQ koji se izražava sa 90-60-90 ili nešto slično, možeš me služiti do kraja tvog života, nemam ništa protiv. :)
Moj odgovor na to je uvijek bio, pa koji je k...c puštaš unazad? Što je ne slušaš kao sav normalan svijet? Odnosno, u životu ono što tražiš, to i dobiješ. Ljubav ili mržnju. Boga ili đavola. Osmijeh ili suze. Mene nikad nije povukla želja da to uradim, pa vjerovatno nikad nisam ni vidio taj satanistički uticaj Zeppelina na sebe. A dobio sam mnogo.
Onda je došao Kashmir. Sa sve zvucima i šarmom Indije, Tibeta i vožnjom u tom pravcu. Čak i verzija koju je uradio Paf Babi, ovaj Puff Daddy u „Come with me“ (Bakin kolač, mek k’o dekin) mi je imala taj šarm. A dedice su je odsvirale ovdje skoro isto kao nekad.
„The song remains the same“ je došla kasnije i uselila se sa prilično jasnom i jakom porukom, dok mi je „Dazed i confused“ jedno vrijeme bila zvijezda vodilja u jako zajebanom i istovremeno zanimljivom, ali jako čudnom periodu života. Tako sam se osjećao, stalno sam se pitao da l’ sam zbunjen, da l’ sam lud. A nije mi bilo baš lijepo, izgleda da sam više bio zbunjen.
„Whola lotta love“ je antologija koju ne vrijedi ni pominjati ni hvaliti. Treba se samo opustiti i odslušati je do kraja, bez ikakve druge namjere. I to na dobrom „saraund“ sistemu, sa stolicom između zvučnika. Još ako si alkoholisan ili u nekom drugom stanju „pomućene svijesti“, užitak je neprevaziđen.
I na kraju, pošto mnogo gravitiram bluzu, ali ovom prljavijem, logično je skroz da „Since I have been loving you“ zauzima posebno mjesto. Još kad se doda tu emotivnija strana moje ličnosti i riječi pjesme, ja mogu samo da se „raspilavim“ i odlutam...
Nisam htio da davim sa ubacivanjem spotova u post, koga zanima da čuje kako je zvučalo u Londonu prije par dana neka slijedi linkove, ali ovaj spot sa jednom od fenomenalnih njihovih balada i sa slikama iz perioda kada su harali i bili u full sastavu je morao da završi ovdje.
proljeće je čak i u decembru
trinaestog
ili bilo kog drugog
proljeće stoji iza barikade
s podignutom rukom
zar sumnjaš u svoju djecu
misliš da ne pamte
kaži
da li te pitaju za put prema nebu
cijena je sigurno visoka
kaži
da li te pitaju s bijesom u sebi
ne želeći ništa
ne htijući mnogo osim života
o cemu razmišlja obrisano lice
između dva osmijeha
i nakanom tamnijom od noći
o čemu razmišlja dok zuri u tvoju ženu
stvorenje niotkuda
možda te provocira
Na današnji dan se uvijek sjetim ove pjesme. I uvijek mi se osmijeh zalijepi za lice i ne skida. Ne znam zašto, ali ovo mi je tako pozitivna pjesma, tako pozitivan način razmišljanja. Tako sam ja... Bez obzira na sranja, bez obzira na probleme, bez obzira na sive, hladne dane... Proljeće je 13-og u decembru... Ili bilo kog drugog. ;)
Legendarni britanski rok sastav Led Cepelin održao je ponedeljak uveče prvi koncert posle skoro 20 godina hipnotišućim svetlosnim šouom i pesmom "Good Times Bad Times", pred 20.000 obožavalaca iz celog sveta.
Pevaču Robertu Plantu, gitaristi Džimiju Pejdžu i basisti Džonu Polu Džonsu pridružio se na bubnjevima sin Džona Bonama Džejson na jedinom povratničkom koncertu, mada je bilo pretpostavki da bi ovo mogao da bude početak velike turneje.
Posle prikazivanja novinskog stupca u kome se porede Led Cepelin, tvorci "Stepenica do neba" i Bitlsi, scena je oživela i Džejson Bonam je "udario" početne taktove, dok su svetla razbila mrak.
Oduševljena publika je pevala uglas sa Plantom, pozdravljajući svaki takt i ton: "U danima moje mladosti, govorili su mi kako se postaje čovek, Sada kad sam stariji, trudim se da budem što bolji..."
Tri preživela člana Cepelina, koji su najpopularniji bili 70-tih i takođe poznati po velikom hitu "Whole Lotta Love", retko su nastupali zajedno od raspada 1980, koji se desio posle smrti bubnjara Bonama na jednoj pijanci.
Po njihovom vlastitom priznanju, svako ponovno okupljanje bi bilo puka tezga, tako da je večerašnji nastup u O2 Areni bio izazov za sve članove benda, koji se potrudio da da sve od sebe.
Led Cepelin je prodao više od 300.000 miliona albuma i postao legendaran po svom rokenrol izrazu.
Kada su organizatori najavili koncert, veb sajt preko koga su se mogle kupiti karte jednostavno je srušen, jer je više od milion ljudi požurilo da rezerviše svoje mesto u Areni koja prima 20.000 ljudi.
Jedan Škotlanđanin je na aukciji prošlog meseca platio 170.000 dolara za dve karte za koncert.
Ovo je vijest koja me jako obradovala. Kako bih ih volio čuti uživo.... Ne vjerujem da će doći u BGD, ali ako igdje u okolini budu svirali, ja MORAM otići. :)
Pokušao sam da dočaram koji web browser najviše volim da koristim. Nisam siguran da li sam u tome uspio. ;) Ali ono u šta jesam siguran, je da bi se tako rado mijenjao sa onom žutom macom na kraju, da to prosto nije zdravo! :)))
Aman, ljudi, samo kukate, žalite se, bijesni ste. Na šta? Jeste li živi? Zdravi? Je li vam neko uzeo pare iz džepa? Prevario vas? Bijesni ste? MojBlog je preduzeće! Koje mora biti profitabilno. O tome odlučuje uprava, a u djelo sprovodi administracija. Uprava rekla biće ovako, administracija sprovela u djelo. Tačka. Softevrski problemi? Dešavaju se. Nisu nas obavijestili? Jesu. Malo nesrećno, malo pretenciozno, malo preambiciozno kad su rokovi u pitanju, ali jebiga, dešava se.
Hoćemo li svi sad da izvršimo kolektivni sepuku u ime protesta? Ma hajte, molim vas. Imamo bar dvije opcije. Jedna je da sačekati, upoznati sve opcije, dati vremena da se popravi. Ako ništa drugo, ljudi bar obećavaju da će sve biti riješeno. Kao neko iz struke, znam da sve može biti riješeno, a da li će, to je drugo pitanje. Vrijeme će pokazati. Druga opcija je otići na drugo blog mjesto i nastaviti pisati. WTF? Big deal! Ljudi se sele iz mjesta u mjesto, iz države u državu, žive 30 godina sa jednom ženom/mužem, pa se razvedu i naviknu.
Eh, da, postoji i treća opcija. Jesmo li svi pupčanom vrpcom vezani za blog, pa moramo da ga pišemo? Ima i strašnijih stvari od promjene bloga. Meni lično crna se sviđa, narandžasta mi je odvratna, one marsovce ne razumijem šta predstavljaju. Ali nisam ovdje zbog toga, jebe mi se za izgled naslovnice. koga volim da čitam, čitaću, koga volim da komentarišem, komentarisaću i dalje. Ko hoće mene da čita i komentariše, isto će to da uradi. I kraj priče. To je na kraju i izvorna suština bloga, zar ne?
Nego, meni je za oko zapala druga stvar, koju je omogućila novina ovog novog MojTvojNjegovBloga. Zar je moguče da je najposjećeniji blog MSO Blog!?!? Da li smo svi toliki licemjeri ili je većina postala homofilna? I onda se posle čudimo što bijela kuga vlada?
Sve vas iskreno i toplo pozdravlja Vaš Šejtan. I istomišljenike i neistomišljenike.
P.S. Alo, administracija, dodajte još fontova, pa to bar nije neki zajeban softverski zahvat!