|
| Dok čitaš u sabah sa šejtanom | ||
čet - 31.05.2007(svačim izazvano)Prvo Crtice rekoše daj neke crtice o sebi, onda se „Grčka“ pridruži prozivci i kad sve to začini Nek Ide Život, ja nemadoh kud, i rekoh, ma nek ide život, ispoštuj ljude, iako debelo kasniš! :) Elem... Sinu bih dao ime Irvin, za ćerke bih se već razmišljao, ali ako ih bude više, rado bih ih zvao Sanela, Mia i Ema. Ako bude više sinova, dobročiniteljski bih prepustio ženi da izabere opciju broj 2, 3 ili više (he-he-he, homo shejtus balcanicus). :) Kuća bi bila plava, mada se ne bih bunio ni protiv zelene, enterijer bi bio crn, crven, bež, kao i plav i zelen, ali ne na istom mjestu, naravno. I na istoj stvari, u svim kombinacijama, ma... vidi pod enterijer... Junajted kolors of beneton! :)) Iz zvučnika bi najčešće tukle Shine on your crazy diamond (svih 9 dijelova), cijeli An American Prayer, Soldier of fortune, Mutter, One dich, Amour, Pheonix, The show must go on, Dream on, When the blind man cries, Where you think you goin', Sumertime (i od Janis i Gershwin-ova) i još mnogo toga u sličnom fazonu, na polici bi se baškarili Hese, Remark, Selimović, Basara, ali na dohvat ruke bi bili Idiot, Autostoperski vodič kroz galaksiju, Tvrđava, Razgovor sa dželatom (Kažimjež Močarski), Kratka povijest vremena... Što se tiče umjetničkih djela u enterijeru kuće, to bih definitivno prepustio ljepšoj polovini, jer ja nisam baš neki "umjetnik", a ni "experat", tako da nemam ni mišljenje ni favorita. Kod projektora bi ležali Almodovar, Venders, Tarantino i još poneki, ali u šaržeru bi zagarantovano mjesto imali Matrix, Kosa, Paris Texas, Vrelina, Scarface, Lovac na jelene i... ma premali mi je šaržer. U kuću bi dolazili mnogi prijatelji, najdraži bi bio, hm, muško, žensko, muško, žensko, ufff... mrtva trka... Ipak muško. U baru bi bila obavezna tequila, u frižideru pivo, konzumirali bi se presjecajući jedno drugo. A šejker za koktele pod obavezno na dohvat ruke! Od prvih većih para uplatio bih putovanje u Indiju, Kubu, Japan, Brazil, sa posebnim osvrtom na Lisabon, Rio, Jerusalim, Havanu, mada mislim da bi mi jedno dobro i dugo krstarenje baš pravo leglo. Šetao bih se pored rijeke ili kroz šumu, a kad se umorim sjeo bih ispod drveta u nekoj uvali i pričao sa ribama. Satima. Tad bih razmišljao da je krajnje vrijeme da ispravim to što me posao toliko udaljio od faksa. Eh, da, neko me pitao i za horoskop. Valjda sam Bik/Ovan. Bik sam sigurno. ;) Mada su mi ovaj podznak računali jedno 50 puta i svaki put mi isto rekli i ja svaki put zaboravljao... Toliko o tome koliko mi je bitno.. A i ne volim pomisao da sam dupli rogonja! :) Na kraju, bez obzira na sve ovo, uvijek kažem „The show must go on“ i „Prefer a feast of friends to the giant family“!!! Osvanulo by shejtan u 31. maj 2007 2:32:00 | 33 šejtančić(a) uto - 29.05.2007Detalj sa oproštajne utakmice Siniše Mihajlovića. Svaka simbolika je namjerna! :) Osvanulo by shejtan u 29. maj 2007 10:45:00 | 18 šejtančić(a) sub - 26.05.2007The Doors 4 godine karijere. Sasvim dovoljno da naprave bum u poimanju rokenrola i pomjere neke standarde na nivo koji, usuđujem se da kažem, još niko nije dostigao. Hiper produkcija albuma u te 4 godine, pojačana sa nekoliko koncertnih izdanja, ostavila je sasvim dovoljno muzičkog i pjesničkog materijala da ljudi uživaju, imajući utisak da su svirali mnogo duže od tih 4-5 godina. Zapravo i koju kraće, pošto se Jim povukao još početkom 1971. iz benda, da bi u julu te godine preminuo u Parizu. Neću da ulazim u razloge smrti, povode, uzroke, teorije zavjere i slično. Sad više nije ni bitno. Neću ni da pravim omaž njihovom liku i djelu, iako toplo preporučujem i preslušati ih i pročitati Jimovu poeziju sa i bez muzičke podloge. U RockandRoll Hall of Fame Muzeju juče je postavljena izložba „Break on Through: The Lasting Legacy of the Doors“. Razlog je 40-ogodišnjica izlaska prve ploče „The Doors“. Biće postavljena do 07. oktobra. Ima zanimljivih stvarčica, slika, eksponata... Žao mi je što ne mogu da odem, ko je „preko bare“, adresa je One Key Plaza, 751 Erieside Ave, Cleveland, Ohio 44114. Toplo preporučujem. Ako neko ode, je li može par fotki? Trep, trep... I na kraju, ono što me posebno boli i smeta je Manzarekova (klavijaturista i drugi najbitniji čovjek benda) glad za parama i slavom. Ok, to je ljudski i normalno, ali to onda nisu The Doors! Iako je pokojni Jim i krenuo u cijelu priču, pričajući sa Ray-om na Venice beach-u o bendu i slavi, polazne osnove su im bile različite. „Let’s get a milion“ i „Let’s break on through“ (mislim da Ray nikad nije ovo shvatio). Ray se obogatio posle, izdavao je i neka zajednička izdanja u godinama posle, sa Kriegerom (gitaristom) pokrenuo akciju The Doors of 21st Century sa Ian Astbury-jem (frontmen grupe The Cult) u ulozi Jim Morrisona (koji ga ja ruku na srce prilično „skinuo“). Neke njegove rečenice u tom projektu nisu baš najbolje uticale na moj želudac. Neću da mu poručim da nije u redu ni to što „pere ruke“ od narkotika, svaljujući sve na Jim-a (rečenica „o pokojniku sve najljepše“ izgleda ne postoji u engleskom jeziku, daj neka je neko prevede). Hoću samo da mu kažem da razmisli zbog čega je Densmore (bubnjar) ostao po strani svega toga. A i ko da će me čuti... Sad slijedi The end jer uvijek me "bači" u sevdah i par sličica sa te izložbe, slika Ray-a i Krieger-a i na kraju jedna od mojih omiljenih Jimovih pjesama (jebiga, ne mogu baš sve staviti). Enjoy! :) A feast of friends Wow, Im sick of doubt Live in the light of certain South Cruel bindings. The servants have the power Dog-men and their mean women Pulling poor blankets over Our sailors Im sick of dour faces Staring at me from the tv Tower, I want roses in My garden bower; dig? Royal babies, rubies Must now replace aborted Strangers in the mud These mutants, blood-meal For the plant thats plowed. They are waiting to take us into The severed garden Do you know how pale and wanton thrillful Comes death on a strange hour Unannounced, unplanned for Like a scaring over-friendly guest youve Brought to bed Death makes angels of us all And gives us wings Where we had shoulders Smooth as ravens Claws No more money, no more fancy dress This other kingdom seems by far the best Until its other jaw reveals incest And loose obedience to a vegetable law. I will not go Prefer a feast of friends To the giant family. Osvanulo by shejtan u 26. maj 2007 13:50:00 | 15 šejtančić(a) pet - 25.05.2007... Brat: sjecas li se me: čega? Brat: vlasnika bilijara u Rudom kako se ono zvao me: Taske Brat: eh da me: vidio sam ga prošle godine, kad je bio veliki Sado popili kagu u Rudom u hotelu kafu Brat: e sjecas li se kada je Taske dosao sa jarano na kupanje jaranom me: da? Brat: i kada si mi ih pokazao i rekao da su jarani i da se rijetko viđaju ali kada se sretnu da su ostali isti i da bi volio da mi imamo takav odnos Sent at 11:15 AM on Friday me: ne sjećam se tog ali sam shvatio suštinu Brat: eh sluto jedna slutava sve je to ok osim kolicine susreta po godini me: [grin] nije bitan kvantitet, već kvalitet magarac jedan! [tongue] Brat: e poseri se na kvalitetan kavijar ako gladujes ostatak godine al opet mozda si u pravu me: e stvarno si magarac [grin][grin][grin] sad si me nasmijao sa ovim kavijarom [grin][grin][grin] luuuuuuuuud [grin] Brat: ma ne zanosi se Brat: i kavijar, na kraju krajeva, izadje iz guze ribe Izvod iz današnjeg g-talka sa burazerom... Luuud! :)))) Osvanulo by shejtan u 25. maj 2007 11:54:00 | 13 šejtančić(a) sre - 23.05.2007Nikad se ne bojim uletjeti u bilo šta nepoznato, što daje nadu da može biti lijepo, što će mi dati krila... Ne bojim se pada (pa pobogu, padao sam i prije)... Ne bojim, ne zato što mislim da neću ponovo pasti, ono k’o fol iskusniji sam, pametniji, mogu izbjeći... Ne bojim se zato što ZNAM da ću i posle eventualnog pada, opet ustati i nastaviti dalje. I ne radim to, jer sam mazohista, već... Braaaaaateeeeeeeee, mnogo je lijepo dok letiš... Osvanulo by shejtan u 23. maj 2007 10:10:00 | 30 šejtančić(a) pon - 21.05.2007Die Liebe ist ein wildes Tier Sie atmet dich sie sucht nach dir Nistet auf gebrochenen Herzen Geht auf Jagd bei Kuss und Kerzen Saugt sich fest an deinen Lippen Grabt sich Gange durch die Rippen Lasst sich fallen weich wie Schnee Erst wird es hei? dann kalt am Ende tut es weh Amour Amour Alle wollen nur dich zahmen Amour Amour am Ende gefangen zwischen deinen Zahnen Die Liebe ist ein wildes Tier Sie bei?t und kratzt und tritt nach mir Halt mich mit tausend Armen fest Zerrt mich in ihr Liebesnest Fri?t mich auf mit Haut und Haar und wurgt mich wieder aus nach Tag und Jahr La?t sich fallen weich wie Schnee Erst wird es hei? dann kalt am Ende tut es weh Amour Amour Alle wollen nur dich zahmen Amour Amour am Ende gefangen zwischen deinen Zahnen Die Liebe ist ein wildes Tier In die Falle gehst du ihr In die Augen starrt sie dir Verzaubert wenn ihr Blick dich trifft Bitte bitte gib mir Gift Za sve one koji nisu baš najfamilijarniji sa njemačkim, evo i prevoda (nije verifikovan kod kvalifikovane osobe, ali zadovoljava). :) Love is a wild animal It breathes you it looks for you It nests upon broken hearts and goes hunting when there are kisses and candles It sucks tightly on your lips and digs tunnels through your ribs It drops softly like snow First it gets hot then cold in the end it hurts Amour Amour Everyone just wants to tame you Amour Amour in the end caught between your teeth Love is a wild animal It bites and scratches and kicks towards me It holds me tightly with a thousand arms and drags me into its love nest It devours me completely and retches me back out after many years It drops softly like snow First it gets hot then cold in the end it hurts Amour Amour Everyone just wants to tame you Amour Amour in the end caught between your teeth Love is a wild animal You fall into its trap It stares into your eyes Spellbound when its gaze hits you Please please give me poison I na kraju, mole se svi dobročinitelji koji imaju ili me mogu uputiti kako da nabavim animirani film Prince of Persia II „Warrior within“ (s tim što bi i kec „legao k’o šaka na oko“). Fragmente iz filma možete vidjeti ovdje. Osvanulo by shejtan u 21. maj 2007 20:59:00 | 26 šejtančić(a) ned - 20.05.2007Strah od broja 13 istoričari su doveli u vezu sa davnim norveškim mitom o dvanaest bogova koji su priredili večeru u Valhali, na koju je nepozvan upao 13. gost, nestašni Loki. Loki je naveo slijepog boga tame Hodera da pogodi Baldera - boga veselja i zadovoljstva - strelicom od bijele imele. Balder je umro i cijela zemlja zavijena je u crno. Bio je to loš, nesrećan dan. Od tog trenutka broj 13 smatra se kobnim. Prema vjerovanjima iz vremena starog Rima, vještice su se uvek sastajale u grupama od 12. Trinaesti učesnik okupljanja bio je – đavo (hehe, eh, Šejtane, Šejtane). I u Bibliji postoji referenca na nesrećni broj 13: Juda, apostol koji je izdao Hrista, bio je trinaesti gost na Tajnoj večeri. Strah od broja 13 snažan je i danas. Više od 80 odsto nebodera u svijetu uopšte nema 13. sprat, mnogi aerodromi nemaju 13. stazu za slijetanje, u bolnicama i hotelima često ne postoji soba broj 13. U Firenci kuće koje se nalaze između brojeva 12 i 14 označene su brojem 12 i po, dok u nekim zemljama (SAD, Kanada, Japan) graditelji izbjegavaju da označe trinaesti sprat njegovim brojem, već umjesto njega koriste druge oznake kao na primer 12a. Numerolozi broj 12 smatraju "potpunim" brojem: 12 je mjeseci u godini, 12 znakova Zodijaka, 12 bogova na Olimpu, 12 plemena Izraela, 12 apostola... Kad se broju 12 doda jedan, narušava se njegova "potpunost" i dobija se nesavršen broj, što upravo može biti razlog dovođenja broja 13 sa nesrećom. S druge strane, takođe po numerologiji, 13 je broj iznenadnih neprijatnih događaja, tenzija, drastičnih promjena, padova, ali i prolazak kroz fazu transformacije i obnavljanja (tranziciju su zaboravili). Pored toga, u skladu sa „nesrećom“ koju nosi broj 13, vlada i vjerovanje da je petak 13. takođe nesrećni dan (i stručno se zove paraskavedekatriafobija). To vjerovatno opet potiče od priče o 13 gostiju za trpezom na Tajnoj večeri, nakon koje je Juda izdao Isusa, koji je potom bio razapet na krst - u petak. Neki tumači Biblije tvrde da je Eva upravo u petak navela Adama da proba zabranjeno voće, a možda je najupečatljivije vjerovanje da je Kain ubio svog brata Avelja baš u petak 13. Istraživanja su pokazala da je za neke ljude 13. petak zaista nesrećan datum. Psiholozi to objašnjavaju kao posljedicu samog straha od 13. petka, jer su neki ljudi toga dana prenapeti. Po istraživanjima psihologa, simptomi obuhvataju širok spektar stanja, od blage napetosti do pravih napada panike, koji ljude mogu natjerati da promjene dnevni raspored ili da uopšte ne odu na posao (pokušavam da zamislim facu moga šefa, kada mu govorim da sutra neću doći na posao jer je petak trinaesti, hehe, al’ bi veselo bilo). Inače, prema istraživanjima sprovedenim u SAD privreda ove zemlje gubi na stotine miliona dolara svakog 13. petka, jer veliki broj zaposlenih „doživljava traume“ ili uopšte ne dolazi na posao (koliko bi se onda oružja moglo napraviti i prodati „trećem svijetu“ da nema tog nesrećnog 13og petka, pitamsepitamse). A sada, za sve one koje zanima, evo nekoliko narednih „nesrećnih“ petaka (čisto za kalendar): 2009. februara, marta i novembra, 2010. avgusta, 2011. maja (ovaj posebno volim!!!), 2012. januara, aprila i jula, 2015. februara, marta i novembra. A ja? Ja volim broj 13 (vječiti kontraš, a i šejtan). Rođen sam jednog 13-og u mjesecu, nije bio petak, ali je bio sunčani maj, prva minđuša u uhu je imala privjesak sa brojem 13, nikad se nisam osjećao kao 13-o prase (doduše nisam se osjećao ni kao bilo koje prase), i tako... P.S. Besmisleno je skakati sa 13. sprata na glavu da bi dokazao da ti je nesrećan broj! :) P.P.S. (hvala Crticama na ispravci, inače bi neko mogao pomisliti da sam ovdje počeo propagirati jednu partiju) Ovog 13-og maja, negdje oko 00:01 ili tako nekako, Marija Šerifović je pobijedila na Evroviziji. Pa onda neka stisne i kaže da joj je broj 13 nesrećan. :) Osvanulo by shejtan u 20. maj 2007 4:53:00 | 37 šejtančić(a) čet - 17.05.2007Ne volim Paola Koelja! Imam utisak da su mu sve knjige iste i da iz svake naredne ništa novo i zanimljivije nisam našao, tačnije, da se ponavlja, vrteći iste priče. Zato sam stao na trećoj i posle nisam imao želju bilo šta više da pročitam od njega. Ali, citat iz jedne od te tri me oduševio: „...Svakoga dana Gospod nam daruje, zajedno sa suncem, jedan trenutak kada je moguće izmeniti sve ono sto nas čini nesrećnim. Svakoga dana nastojimo da obmanemo sami sebe kako nismo prepoznali taj trenutak, kako on ne postoji, kako je današnji dan istovetan jučerašnjem i kako će biti jednak sutrašnjem. Ali, onaj ko obrati pažnju na dan koji traje, otkriva čarobni trenutak. On može biti sakriven u času kad izjutra otključavamo vrata, u onoj kratkotrajnoj tišini koja naglo nastupi posle ručka, u hiljadu i jednoj stvari koje nam izgledaju isto. Taj trenutak postoji - trenutak kad nas sva snaga zvezda namah prožme i omogući nam da činimo čuda. Sreća je ponekad blagoslov, ali najčešće osvajanje. Čarobni trenutak koji se javlja svakoga dana pomaže nam da se menjamo, navodi nas da se upustimo u potragu za svojim snovima. Patićemo, preživljavaćemo teške časove, suočićemo se s mnogim razočaranjima - ali sve je to prolazno, i ne ostavlja trag..." E, sa ovim se potpuno slažem. Štaviše, juče i danas sam i uhvatio te trenutke. Juče ujutru, ustao, muvam se bunovan po kući, jutarnja higijena, raspremanje kreveta, džezva je na ringli, sve uobičajeno i skoro kao svako drugo jutro. I kad sam prišao da zakuvam kafu, BAAAAAM!!! Zvijezde su se otvorile, duša napunila, osmijeh naletio na lice i cijeli dan ga ni špaknom nisam mogao skinuti sa lica. Ma bolje mi je bilo nego da sam dobio sedmicu na loto-u! Zbog jednog, toliko puta ponovljenog procesa... Kao nikad prije! Danas, sjedim za kompom, nešto radim, malo surfujem, zvoni mi mobilni telefon: „Alo, druže, šta ima?“ „Alo, gdje si? Evo ništa!“ „Jesi dobro?“ „Jesam, što?“ „Nešto ti je glas čudan, kao da nisi ok!?“ „Ma, ok sam, ćutao sam dugo, možda zato...“ „Jesi li još zainteresovan za promjenu posla? Ima kod mene u firmi jedno relativno OK mjesto, pa da te pitam da li da im pošaljem tvoj CV? Radio bi to i to, ne znam tačno za uslove. Znam da im treba neko, prvenstveno odgovoran i predan poslu, odmah si mi pao na pamet! Čini mi se da si ti radio nešto slično! Umiješ li da radiš to i to sad?“ „Hm, ovo trenutka ne znam, ali mogu pogledati i proučiti. Znam ponešto o tome.“ „OK, pogledaj to, ja im šaljem tvoj CV, pa očekuj da te zovu.“ „Hej, daj vidjećemo se večeras, pa da normalno popričamo, ne ovako...“ „Ma treba im hitno, daj da ja šaljem CV, a svakako ćemo pričati večeras! Vidimo se.“ „OK. Vidimo se“ Onaj Sabe... zvani, Hey, you! Vratio se! Kad sam u frci! I kad mi je gusto... Ustvari, možda nije ni odlazio. Možda sam samo ja tripovao! ("...rekoh garant loša loza, il' nesrećna ljubav neka...") Srećasrećaradost, srećauživancijaaaaaaaa..... Ovaj svijet je stvarno lijep! Kad nađeš, prepoznaš i uhvatiš svoje trenutke radosti. I one ozbiljne, životne, i one trivijalne. Stvarno je lijep! :))) P.S. Večeras smo se malo ispričali, malo popili, malo svega pomalo! :) P.P.S. Ne volim kad sebe demantujem. Inače... A sada... Sada mi je drago što nisam bio u pravu. :) P.P.P.S. Šumadinac, tebi je zabranjeno komentarisati ovaj post! :)))))))) Osvanulo by shejtan u 17. maj 2007 0:48:00 | 28 šejtančić(a) sre - 16.05.2007Prozva me Lepensky, ni krivog ni dužnog, a sve je to „zamutila“ Sanj@ novom igricom, vjerovatno inspirisana serijom „Mesto zločina“. :)) No, nema veze, na ekranu mi je još otvoren njegov blog (i to prije dopune inkrimisanim slikama :)), da se vidi da sam „dobaaaaaaaar đaaaaaaaaaak..“! Inače, mrzilo me bilo šta da raspremam, tako da je to onako kako i uvijek izgleda, sa obavezno prepunom pikslom i nekako uvijek praznom šoljom kafe, šmrc :(! I da, da ne zaboravim, bilo bi mi drago da vidim kako izgleda kad pršti od pisanja kod Beatrice, Gustava, Autora, Albe i dok se pjeva Rekvijem za snove! Osvanulo by shejtan u 16. maj 2007 1:39:00 | 31 šejtančić(a) uto - 15.05.2007Ništa se ne događa kad si dolje i kad si sam i kad noći vuku u podsvjest sve do sjećanja lavina kotrljajućih tegova na nogama pritiska i znoj tek kasnije počinje da smeta tek kasnije budi se grad neke poderane ulice bljesak morkih tračnica prvi tramvaj preko trešnjevke raste u mojim očima jutro obilazi scenu rutinski s dužnim poštovanjem ja se uklanjam s puta dvostruka krinka na njegovom licu čini suvišnom svaku providnost kako da se kontroliram kad me ubija osjećaj tako drugačiji od svega što razumijem od svega što želim da vidim nešto kao flash gledao sam opet film o beznađu ili je to možda bila kronika nepoznatog jer tako se zvao čovjek ni živ ni mrtav ni pomorac ako ikad ispunim želju i ti mi daš za pravo misleći to je jedini način da ga zadržim ako ikad dospijem tamo gdje prestaje strah bit ću spreman da zaboravim neke poderane ulice bljesak mokrih tračnica prvi tramvaj preko trešnjevke sjaj u tvojim očima Osvanulo by shejtan u 15. maj 2007 20:11:00 | 23 šejtančić(a) sub - 12.05.2007Svečani povod... Oko mene draga lica. Već godinama, godinama poznata. Doduše, ne sva koja bi trebalo da budu. Ima i nepoznatih. Osmijesi, priča, lagana muzika, igranje sa djecom, vragolije za njihovo smirivanje. Klopa, piće, sve je OK. I sve je super... i sve je kako treba... Osim... Osjećaja iglica u stolici da bi trebalo da idem, da sam se već dovoljno dugo zadržao. Neke blokade u meni da budem isti kao i uvijek. Osjećaja gorčine u ustima nakon izlaska. Osjećaja praznine dok se vozim kući. Neke sulude paranoje (a možda i nije suluda) da je to sve samo formalno. I da je to tako, jer tako treba. Navika. Kad zagrebeš dublje, nema dubine. Da li su mi neke životne okolnosti ukrale prijatelja ili je bila loša rakija? Ne, nije do rakije, popio sam samo 3-4 čašice... i to vrhunske, domaće, iste one uz koju smo posle litar ipo kontemplirali gledajući u zvijezde i slušajući Pink Floyd i „An American prayer“. I posle koje sam mu držao glavu dok je izbacivao žuč u WC šolju... Realno, činjenično, racionalno, tripujem!!! Šta ja, koji q hoću!? Sve je u redu. Okolnosti se mijenjaju i to je normalno u životu. Ništa strašno. Ali osjećaj me cijepa. Glas iz malog mozga lupa u bas-bubanj. Nije više isto! Zašto??? Gdje je „bug“? :( Ma, „vratiće se Sabeeee!“... možda... Hej, you... Osvanulo by shejtan u 12. maj 2007 14:15:00 | 31 šejtančić(a) ned - 06.05.2007„Napiši mi pjesmu“, mazio sam se.„Ne znam da li ću umeti“, branila se. „Naravno da hoćeš“, bodrio sam. „Nemam ni naslov“, popuštala je. „Ja vjerujem u tebe“, provocirao sam. ... Na igru rečima me pozivaš „Zamisli nebo grimizne boje Zamisli ruke koje ljubav vape Zamisli krug protkan tajnama Zamisli sebe Kako ključem želje ih otvaraš Zamisli i dozvoli Da igrom reči proniknem u tebe“ ... "Pukla me inspiracija", reče. I ja zaćutim! Dugo mi niko nije napisao pjesmu, dovoljno dugo da zaboravim taj osjećaj... Taj, mnooooogooooo dobar osjećaj... Osvanulo by shejtan u 6. maj 2007 15:18:00 | 66 šejtančić(a) sre - 02.05.2007Ovo je prilično stara vijest i ne znam da li je još neko komentarisao, ja sam čuo juče i na mene je ostavilo priličan utisak.Devojčica po imenu Metalika "kost u grlu" švedskog matičara Jedna mala Šveđanka, koja je na svet došla pre nekoliko meseci dobila je ime Metalika, a njeni roditelji veliki fanovi istoimenog rok benda, ne žele da joj promene ime, uprkos žestokom protivljenju vlasti, koje smatraju da to ime nije pogodno za dete. Nesporazum će najverovatnije završiti na sudu, jer opštinske vlasti ne žele da malenu Metaliku upišu u listu državljana. Iako ima već šest meseci devojčica je i dalje zvanično bez identiteta, jer opštinski matičar odbija da je registruje pod tim imenom. Njeni roditelji, Mikael i Karolina Tomaro odlučili su da podnesu tužbu protiv opštinskih vlasti, koje odbijaju da njihovu šestomesečnu ćerku upišu pod imenom slavne rok grupe. "To ime je kao stvoreno za nju", kazala je 27-godišnja mama devojčice. Verske vlasti nisu pravile problem malenoj imenjakinji slavne rok grupe. Ona je krštena, ali problem prave svetovne vlasti, odbijajući da je registruju pod tim imenom, navodeći da je ono neprikladno i "ružno". "Morali smo da odložimo nekoliko putovanja jer ne možemo da joj nabavimo pasoš sve dok ime ne bude registrovano", žale se razočarani roditelji, nadajući se da će sud presuditi u njihovu korist. Kao prvo, da se zna, ja sam veliki fan Metalike, imam sve njihove albume i gomilu koncerata, bio sam na koncertu ovdje u junu 2004. i ići ću opet na njihov koncert, ovdje ili u okolini! S te strane potpuno mogu da razumijem njihovu „ljubav“ ka bendu i energiji koju pruža! Ali ne mogu da razumijem njihovu želju da u životu stvore probleme svom djetetu! Šta ako postoje neki reperi ili hip-hoperi koji su dali ime sinu „Puff Daddy“ ili „50’s cent“ i kad se njihova djeca sretnu, malena Metallica bude predmet podsmijeha i poruge i sva uplakana dođe kući, jer su je bezobrazni i bezosjećajni dječaci zajebavali na odmoru? Ili, nedajbože, vukli za kikice i razbacali sveske po blatu? Ili pak, ona, za nekih 10-ak godina zavoli Mozarta (što je u redu) ili Stoju (Brrrrrrr!!!!! Pu, pu, pu daleko bilo) i njeno ime počne da joj stvara traume koje će u pubertetu divergirati do neslućenih granica? Zar je moguće da roditelji ne mogu da budu toliko „vidoviti“ i da razluče sve mogućnosti i probleme koje dijete može imati zbog njihove oduševljenosti bendom? Mislim i ja siječem vene na „Blues u parku“, ali nikad sinu ne bih dao ime Smak!!! Ili, pak Pink Floyd, iako me „Shine on your crazy diamond“ ili „Wish you were here“ dobro izbace iz kolosijeka! Tačno prije godinu dana, za 1. maj, ekipa mojih prijatelja u sastavu Hrvatica, Slovenac, troje Makedonaca i ja smo se skupili na Ohridu i u gomili raznih priča i zezanja, počeli smo da tražimo najsmiješnija imena stvarnih ljudi u našim državama, nekad republikama. Dakle imena koja postoje i njihovi vlasnici ih manje-više ponosno nose. Apsolutnu pobjedu su odnijeli: Vesela Lešina, Katastrofa Trajkoska, Avnoj Mamut i Metoda Fikfak! Vrištali smo od smijeha, ja sam odmah zamislio scenu na groblju, kako mi neko kaže: „Ovdje leži Vesela Lešina (misleći na pokojnu Veselu, a ne na mrtvo tijelo koje svako veče pravi žurke na groblju :))) )!“ A o ovim ostalim da i ne pričam. Šta da im čovjek drugo kaže, nego „al’ te kum zajeb’o!“ A ja još ne mogu da se otmem utisku i nelagodnosti čovjeka, koji mi je vadio ličnu kartu da mi dokaže da se stvarno zove Smokvojle Antić! Dakle, svo domaće vaspitanje i uljudnost su pali u vodu, umro sam od smijeha čitajući podatke iz lične! :))))) A opet, s druge strane, šta je sa liberalnim Šveđanima? Pa ako su njih dvoje riješili da im se kćerka zove Metallica, kakve to veze ima sa njima? To ime nije ni po čemu uvredljivo ni za koga, ne širi rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju ili netrpeljivost, pa da bude predmet spora. Po čemu je neprikladno i/ili ružno? I sad roditelji, očigledno jako uporni i odlučni, moraju da se vucaraju po sudovima da traže svoja prava. I prava male Metallice! Ne znam kakve su reakcije Hetfield-a, Ulrich-a i kompanije i da li uopšte znaju za ovaj slučaj, ali bih apelovao na njih da ih podrže. Sa devizom: „Pomozi im, Bože, valjda znaju šta rade!“ P.S. Ne znam zašto, ali u poslednje vrijeme mi se mnogo motaju stihovi jednog od najboljih produkata zaječarske Gitarijade, grupe „Bjesovi“ iz Gornjeg Milanovca: „Možes me zvati kako god hoćeš, jer ja nisam ime!“ Osvanulo by shejtan u 2. maj 2007 17:38:00 | 23 šejtančić(a) |